Biblijsko objašnjenje
Pavle objašnjava da zakon otkriva greh i da niko ne može biti opravdan delima zakona; opravdanje se prima verom u Isusa Hrista (Rimljanima 3:19–28). Zakon je zato ogledalo koje pokazuje potrebu za Spasiteljem, a ne merdevine kojima grešnik može da se popne do Božjeg prihvatanja.
Isti apostol odbacuje zaključak da blagodat daje dozvolu za greh: oni koji su umrli grehu ne treba da žive u njemu (Rimljanima 6:1–15). Biti pod blagodaću znači biti oslobođen osude i ropstva grehu, kako bismo služili Bogu iz zahvalnosti, a ne iz straha.
Pavle naziva zakon svetim, pravednim i dobrim, a zatim govori o oslobođenju od osude u Hristu i delovanju Duha u verniku (Rimljanima 7:12; 8:1–4). Zakon ne spasava, ali Božja blagodat ne poništava dobro koje zakon otkriva; Duh daje snagu da se ono živi.
Sam Isus povezuje ljubav prema Njemu s držanjem Njegovih zapovesti, a Jovan kaže da one nisu teške onima koji vole Boga (Jovan 14:15; 1. Jovanova 5:3). Poslušnost je plod odnosa sa Hristom, ne cena spasenja; kada padnemo, blagodat nas poziva ka ispovesti i obnovi.
Ukratko
Zakon otkriva greh i Božju volju, ali ne opravdava; spasenje je dar u Hristu. Blagodat oslobađa od osude i, kroz Duha, donosi poslušnost kao plod ljubavi.
Biblijski stihovi
Ovaj odgovor je napisalo i pregledalo uredništvo Videlo, a prate ga biblijske reference kako biste mogli da razmotrite svaki odlomak u kontekstu. Ako primetite grešku ili nejasnoću, predložite ispravku.