Biblijsko objašnjenje
Zapovesti u 2. Mojsijevoj 20:1-17 počinju podsećanjem na izbavljenje: Bog prvo oslobađa Izrailj, a zatim mu daje smernice za život saveza. Zakon nije sredstvo kojim robovi kupuju slobodu, nego način da oslobođen narod živi verno i pravedno. Ovde se vidi kako oslobođeni narod živi zapovesti kao plod blagodati, a ne cenu spasenja.
Isus sažima zakon u ljubavi prema Bogu i bližnjem (Matej 22:37-40), ali ne svodi ljubav na neodređeno osećanje. Ne ubij, ne čini preljubu i ne svedoči lažno konkretizuju ljubav; Isus produbljuje zapovesti tako da obuhvataju namere srca (Matej 5:21-30). To je važno jer oslobođeni narod živi zapovesti kao plod blagodati, a ne cenu spasenja.
Pavle odbacuje pomisao da vera ukida zakon: „Zakon dakle ukidamo verom? Bože sačuvaj!” (Rimljanima 3:31). Spasenje je blagodat, a ne zarada poslušnošću; ipak, Duh stvara život u skladu s Božjom voljom i ispisuje zakon u srcu (Rimljanima 8:3-4). Širi kontekst pokazuje kako oslobođeni narod živi zapovesti kao plod blagodati, a ne cenu spasenja.
Hrišćani razmatraju kako se pojedine zapovesti primenjuju u svetlu novog saveza i Hristovog ispunjenja. Osnovna moralna namera Deset zapovesti ostaje značajna: ona poziva na bogosluženje Bogu, vernost, poštovanje života, istine i tuđeg dobra kao plod vere. Za današnjeg čitaoca važno je da oslobođeni narod živi zapovesti kao plod blagodati, a ne cenu spasenja.
Ukratko
Deset zapovesti i dalje otkrivaju Božji moralni poziv. Ne spasavaju zaslugom, već usmeravaju život ljubavi i poslušnosti koji blagodat stvara. Ovaj odgovor povezuje oslobođeni narod živi zapovesti kao plod blagodati, a ne cenu spasenja sa pažljivim čitanjem Pisma.
Biblijski stihovi
Ovaj odgovor je napisalo i pregledalo uredništvo Videlo, a prate ga biblijske reference kako biste mogli da razmotrite svaki odlomak u kontekstu. Ako primetite grešku ili nejasnoću, predložite ispravku.