Biblijsko objašnjenje
Isus Petru poverava važnu odgovornost i govori o „ključevima carstva” (Matej 16:18–19). U Delima apostolskim 2 Petar propoveda na dan Pedesetnice, a u Delima 10 otvara vrata Jevanđelja neznabošcima. Ovi događaji pokazuju njegov značaj, ali sami po sebi ne opisuju trajnu upravnu vlast jednog apostola nad svim crkvama.
Kada su apostoli raspravljali o obrezanju neznabožaca, u Delima 15 odluku donose apostoli i starešine zajedno; Jakov iznosi zaključak, a odluka se šalje crkvama u ime zajednice. Pavle kasnije ukorava Petra u Antiohiji zbog njegovog postupanja (Galatima 2:11–14). To pokazuje da se Petrov autoritet nije smatrao izuzetim od provere.
Petar sam sebe naziva „sustarešinom” i upućuje starešine da ne gospodare nad poverenim ljudima, nego da budu primer stadu; Hrista naziva pastirom i poglavarom (1. Petrova 5:1–4). Novi zavet, dakle, potvrđuje Petrovu važnost, ali istovremeno opisuje vođstvo kao služenje pod Hristom. Kako se taj obrazac odnosi na kasnije crkvene službe predmet je istorijskog i teološkog tumačenja.
Ukratko
Petar je bio istaknuti apostol, ali Novi zavet takođe prikazuje zajedničko vođstvo i Hrista kao vrhovnog pastira crkve.
Biblijski stihovi
Ovaj odgovor je napisalo i pregledalo uredništvo Videlo, a prate ga biblijske reference kako biste mogli da razmotrite svaki odlomak u kontekstu. Ako primetite grešku ili nejasnoću, predložite ispravku.