Biblijsko objašnjenje
Pavao naglašava jedno tijelo, jednog Gospodina, jednu vjeru i jedno krštenje (Efežanima 4,4–6). Krštenje svjedoči o jedinstvenom Kristovom djelu i našoj pripadnosti Njemu, stoga to nije obred koji se ponavlja svaki put kada vjernik doživi sumnju, krizu ili ozbiljan pad. Djela apostolska razlikuju nepotpuno razumijevanje od kasnije duhovne borbe.
U Djelima apostolskim 19, Pavao susreće učenike koji su primili samo Ivanovo krštenje i još nisu razumjeli kršćansku poruku o Isusu; nakon upute kršteni su u ime Gospodina Isusa (Djela 19,1-7). Taj slučaj pokazuje da novo krštenje može imati smisla kada prvo nije bilo kršćansko krštenje u punom smislu.
Pavao opisuje krštenje kao pokop i uskrsnuće s Kristom u novi život (Rimljanima 6,3-4). Isusov nalog povezuje krštenje s učeništvom i poučavanjem (Matej 28,19-20). Ako prije nije bilo vjere ili razumijevanja, osoba može odlučiti javno priznati Krista sada. Odluka bi trebala biti utemeljena na značenju prvog krštenja, a ne na pritisku.
Prije donošenja odluke, razgovarajte s pastorom koji će s poštovanjem saslušati vašu priču i neće vas pritiskati. Ako je prethodno krštenje bilo iskreno i biblijsko, tražimo obnovu kroz ispovijed, molitvu i povratak u zajednicu. Nijedno krštenje ne zamjenjuje Kristovu milost. Odluka o krštenju treba svjedočiti o vjeri, a ne o strahu.
Ukratko
Novo krštenje ima smisla kada nije bilo prethodnog kršćanskog krštenja vjernika. Kasniji padovi i sumnje obično zahtijevaju pokajanje i obnovu odnosa, a ne ponavljanje znaka.
Biblijski stihovi
Ovaj odgovor je napisalo i pregledalo uredništvo Videlo, a prate ga biblijske reference kako biste mogli da razmotrite svaki odlomak u kontekstu. Ako primetite grešku ili nejasnoću, predložite ispravku.