Tko je napisao Bibliju?

Biblijsko objašnjenje

U Starom zavjetu nalazimo zakone, povijesne pripovijesti, pjesme, mudrosnu literaturu i proročke knjige; Novi zavjet sadrži Evanđelja, povijesni izvještaj, poslanice i apokaliptičku viziju. Tradicija povezuje određene knjige sa slavnim prorocima ili apostolima, dok neke ne imenuju autora. Ovdje vidimo kako božanska inspiracija djeluje kroz povijesne autore i njihove različite glasove.

Pisci su koristili sjećanja, istraživanja, ranije izvore i svjedočanstva zajednice. Luka otvoreno izjavljuje da je istražio događaje i uredno ih prikazao (Luka 1,1-4); Pavlove poslanice obraćaju se određenim crkvama. Raznolikost izvora pokazuje povijesnu ukorijenjenost biblijskih knjiga. To je važno jer božanska inspiracija djeluje kroz povijesne autore i njihove različite glasove.

Pavao ističe da je Sveto pismo nadahnuto Bogom (2. Timoteju 3,16), a Petar opisuje proroke kao one koje je pokretao Duh Sveti (2. Petrova 1,20-21). Nadahnuće stoga ne znači da su svi autori koristili isti stil, već da je Bog djelovao kroz njihove riječi radi svoje poruke. Širi kontekst pokazuje kako božanska inspiracija djeluje kroz povijesne autore i njihove različite glasove.

Biblija je stvorena i sačuvana u zajednici vjere, koja je knjige prepoznavala kao dokaz Božjeg djelovanja. Njena raznolikost zahtijeva pažljivo proučavanje svake knjige u njenom kontekstu, a cjelina vodi čitatelja do Isusa i poziva na vjernost. Za današnjeg čitatelja važno je da božanska inspiracija djeluje kroz povijesne autore i njihove različite glasove.

Biblijski stihovi