Biblijsko objašnjenje
Pavao piše da je Krist svrha zakona za pravednost onoga koji vjeruje (Rimljanima 10,4). U neposrednom kontekstu govori o nastojanju da se uspostavi vlastita pravednost umjesto da se prihvati Božja pravednost. Zato se stih ne može odvojiti od teme vjere i spasenja.
Izraz se može protumačiti kao Krist koji ostvaruje cilj ili ispunjenje zakona u pogledu pravednosti. Na drugom mjestu Pavao odbacuje zaključak da vjera poništava zakon: "Bože sačuvaj", kaže, ali mi ga utvrđujemo vjerom (Rimljanima 3,31). Također naziva zakon svetim i dobrim (Rimljanima 7,12).
Kršćani se razlikuju u načinu na koji povezuju Kristovu ulogu s određenim dijelovima zakona. Pa ipak, Rimljanima 10:4 u svom kontekstu naglašava Krista kao temelj pravednosti, a ne čovjekovo pravo da bude spašen vlastitim zaslugama. Čitanje cijele poslanice pomaže u izbjegavanju preuranjenih zaključaka.
Ukratko
"Kraj zakona" u Rimljanima 10:4 opisuje Kristovu ulogu u pravednosti primljenoj vjerom, a ne u spasenju ljudskim zaslugama.
Biblijski stihovi
Ovaj odgovor je napisalo i pregledalo uredništvo Videlo, a prate ga biblijske reference kako biste mogli da razmotrite svaki odlomak u kontekstu. Ako primetite grešku ili nejasnoću, predložite ispravku.