Biblijsko objašnjenje
Kad bi Izraelac sagriješio, prinio bi žrtvu i priznao svoj grijeh; svećenik bi obavio obred pomirenja (Levitski zakonik 4:27-31). Služba nije učila da je krv životinje sama po sebi magična, već da grijeh donosi smrt i da je oprost dar koji Bog daje.
U svakodnevnim ritualima svećenici su služili u svetištu, a žrtve su podsjećale ljude na stalnu potrebu za Božjom milošću. Ti su obredi bili dio saveznog poretka Izraela i ne bi se smjeli jednostavno prenositi kao kršćanska praksa. Njihovo značenje otkriveno je kroz Krista.
Hebrejima kaže da Krist živi da posreduje za one koji pristupaju Bogu preko njega (7,25), a Ivan ga naziva zagovornikom i žrtvom pomirenja (1. Ivanova 2,1-2). Njegova žrtva je potpuna i neponovljiva; vjernik se oslanja na nju, a ne na zasluge ili ljudskog posrednika.
Služba svetišta stoga danas potiče ispovijedanje grijeha, povjerenje u oproštenje i zahvalnost za Kristovu posredničku ljubav. Također uči zajednicu da oprosti i traži pomirenje. Nada je da Bog ne samo da oprašta krivnju, već u konačnici uklanja grijeh i vraća život.
Ukratko
Svakodnevne žrtve ukazivale su na potrebu za oprostom; kršćani pronalaze svoje ispunjenje u Kristovoj jednokratnoj žrtvi i živom posredovanju.
Biblijski stihovi
Ovaj odgovor je napisalo i pregledalo uredništvo Videlo, a prate ga biblijske reference kako biste mogli da razmotrite svaki odlomak u kontekstu. Ako primetite grešku ili nejasnoću, predložite ispravku.