Biblijsko objašnjenje
Isus je zapovjedio učenicima da krste i poučavaju one koji ga slijede (Matej 28,19–20). Krštenje javno svjedoči o vjeri, pokajanju i pripadnosti Kristu; stoga vjernik ne bi trebao smatrati to nevažnim običajem ili ga odgađati bez razloga kada razumije evanđelje i može ga poslušati.
Na dan Pedesetnice kršteni su ljudi koji su prihvatili riječ, a u Kornelijevom domu krštenje slijedi nakon što Duh Sveti objavi Božje prihvaćanje pogana (Djela 2,38-41; 10,44-48). Ovi događaji pokazuju blisku povezanost krštenja i vjere, a ne njezinu magičnu moć. Iznimka na križu tješi onoga koji nije mogao poslušati obred.
Razbojnik na križu vjeruje Isusu i prima obećanje života unatoč činjenici da u svojim okolnostima nije mogao biti kršten (Luka 23,39-43). Pavao jasno daje do znanja da smo spašeni milošću kroz vjeru, a ne djelima (Efežanima 2,8-9). Krist, a ne ritual, je Spasitelj.
Primjer tamničara koji je kršten iste noći pokazuje da vjera rado odgovara na djela kada je to moguće (Djela 16,30–34). Ako krštenje prije nije bilo dostupno, Bog zna okolnosti; ako ga svjesno izbjegavamo, trebali bismo preispitati svoj odgovor Kristu i s pouzdanjem poduzeti sljedeći korak.
Ukratko
Krštenje je Kristova zapovijed i prirodan javni odgovor vjere, ali spasenje počiva na Božjoj milosti u Kristu. Poslušajmo poziv na krštenje kad god je to moguće i uzdajmo se u Božju milost u svim okolnostima.
Biblijski stihovi
Ovaj odgovor je napisalo i pregledalo uredništvo Videlo, a prate ga biblijske reference kako biste mogli da razmotrite svaki odlomak u kontekstu. Ako primetite grešku ili nejasnoću, predložite ispravku.