Biblijsko objašnjenje
Isus govori o času kada će svi koji su u grobovima čuti njegov glas: neki će uskrsnuti na život, a drugi na sud (Ivan 5,28-29). Obećanje obuhvaća mrtve i potvrđuje da je Krist gospodar smrti. Uskrsnuće je Božje buduće djelo, a ne nešto što čovjek može sam postići.
Pavao opisuje slijed: Krist je prvina, a zatim, o njegovu dolasku, oni koji pripadaju njemu (1. Korinćanima 15,20-23). Prva poslanica Solunjanima kaže da će mrtvi u Kristu uskrsnuti i živi vjernici bit će sabrani s njima (4,13-17). Nitko neće biti zaboravljen ili ostavljen.
Sveto pismo uspoređuje smrt sa snom kako bi izrazilo počinak do uskrsnuća; Isus tako govori o Lazarovoj smrti (Ivan 11,11-14). Ta slika ne umanjuje tugu rastanka, već daje razlog za tugovanje „ali ne kao oni koji nemaju nade“ (1. Solunjanima 4,13).
Otkrivenje razlikuje prvo uskrsnuće onih koji pripadaju Kristu i kasniji sud ostalih (Otkrivenje 20,4-6. 11-15). Detalji simboličkog prikaza zahtijevaju pažljivo čitanje cijele Poslanice, ali središnja poruka je jasna: smrt neće imati posljednju riječ. Kristov povratak donosi obnovu, pravdu i zajedništvo.
Ukratko
Mrtvi počivaju do Kristova dolaska, kada će čuti njegov glas; uskrsnuće je Božji odgovor na smrt i utjeha ožalošćenima.
Biblijski stihovi
Ovaj odgovor je napisalo i pregledalo uredništvo Videlo, a prate ga biblijske reference kako biste mogli da razmotrite svaki odlomak u kontekstu. Ako primetite grešku ili nejasnoću, predložite ispravku.