Biblijsko objašnjenje
Zapovijedi u Izlasku 20:1-17 počinju podsjetnikom na oslobođenje: Bog prvo oslobađa Izrael, a zatim im daje smjernice za savezni život. Zakon nije sredstvo kojim robovi kupuju slobodu, već način da oslobođeni narod živi vjerno i pravedno. Ovdje vidimo kako oslobođeni narod živi zapovijedi kao plod milosti, a ne kao cijenu spasenja.
Isus sažima zakon u ljubavi prema Bogu i bližnjemu (Matej 22,37-40), ali ne svodi ljubav na nejasan osjećaj. Ne ubij, ne čini preljuba i ne svjedoči lažno utjelovljuju ljubav; Isus produbljuje zapovijedi kako bi uključio namjere srca (Matej 5,21-30). To je važno jer oslobođeni ljudi žive zapovijedi kao plod milosti, a ne kao cijenu spasenja.
Pavao odbacuje ideju da vjera ukida zakon: "Dakle, vjerom ukidamo zakon? Bože, spasi nas!" (Rimljanima 3,31). Spasenje je milost, a ne zarađeno poslušnošću; međutim, Duh stvara život prema Božjoj volji i upisuje zakon u srce (Rimljanima 8,3-4). Širi kontekst pokazuje kako oslobođeni ljudi žive zapovijedi kao plod milosti, a ne kao cijenu spasenja.
Kršćani razmatraju kako se određene zapovijedi primjenjuju u svjetlu novog saveza i Kristovog ispunjenja. Osnovna moralna namjera Deset zapovijedi ostaje značajna: poziva na štovanje Boga, vjernost, poštovanje života, istine i dobra drugih ljudi kao plod vjere. Za današnjeg čitatelja važno je da oslobođeni narod živi zapovijedi kao plod milosti, a ne cijenu spasenja.
Ukratko
Deset zapovijedi nastavlja otkrivati Božji moralni poziv. One ne spašavaju zaslugama, već usmjeravaju život ljubavi i poslušnosti koji milost stvara. Ovaj odgovor povezuje oslobođene ljude koji žive zapovijedi kao plod milosti, a ne cijenu spasenja, s pažljivim čitanjem Svetog pisma.
Biblijski stihovi
Ovaj odgovor je napisalo i pregledalo uredništvo Videlo, a prate ga biblijske reference kako biste mogli da razmotrite svaki odlomak u kontekstu. Ako primetite grešku ili nejasnoću, predložite ispravku.