Biblijsko objašnjenje
U Postanku, čovjek postaje živo biće kada Bog udahne dah života u oblikovano tijelo (Postanak 2:7). Smrt je opisana kao povratak u prah (Postanak 3:19), a Ezekiel kaže da grešna duša umire (Ezekiel 18:4). "Duša" u ovim tekstovima znači živu osobu, ne nužno zaseban besmrtni dio.
Pavao posebno kaže da Bog "samo ima besmrtnost" (1. Timoteju 6,16). To ne niječe ljudsko dostojanstvo niti Božju brigu za pojedinca; to čuva razliku između Stvoritelja i stvorenja. Vječni život pripada onima koji ga primaju po Kristu, a ne moći koju ljudi imaju na raspolaganju.
Isus smrt svog prijatelja Lazara naziva snom, a zatim ga budi iz groba (Ivan 11,11-14, 43-44). Biblijska slika sna opisuje smrt kao nesvjesni počinak do Božjeg poziva, a ne kao konačni zaborav. U toj slici mrtvi ne pate niti promatraju zemaljski život, a nada počiva u uskrsnuću.
Pavao povezuje Kristov dolazak s promjenom propadljivog u neraspadljivo i smrtnog u besmrtno (1. Korinćanima 15,51-54). Zato je utjeha za ožalošćene obećanje susreta i obnove, a ne tvrdnja da smrt nije stvarna. Kristova pobjeda daje jamstvo da nijedan život povjeren Bogu nije izgubljen.
Ukratko
Čovjek je smrtno biće koje prima život od Boga; besmrtnost će biti darovana uskrslima kada Krist pobijedi smrt.
Biblijski stihovi
Ovaj odgovor je napisalo i pregledalo uredništvo Videlo, a prate ga biblijske reference kako biste mogli da razmotrite svaki odlomak u kontekstu. Ako primetite grešku ili nejasnoću, predložite ispravku.