Biblijsko objašnjenje
Isus je zapovjedio učenicima da krste i uče one koji ga slijede (Matej 28:19-20). Krštenje javno svjedoči o vjeri, pokajanju i pripadnosti Kristu; stoga vjernik ne bi trebao smatrati to nevažnim običajem ili ga odgađati bez razloga kada razumije evanđelje i može ga poslušati.
Na dan Pedesetnice, ljudi koji su prihvatili riječ bili su kršteni, a u Kornelijevom domu krštenje slijedi nakon što Sveti Duh objavi Božje prihvatanje neznabožaca (Djela 2:38-41; 10:44-48). Ovi događaji pokazuju blisku vezu krštenja i vjere, a ne njenu magičnu moć. Izuzetak na križu tješi onoga koji nije mogao poslušati obred.
Razbojnik na križu vjeruje Isusu i prima obećanje života uprkos činjenici da u svojim okolnostima nije mogao biti kršten (Luka 23:39-43). Pavao jasno daje do znanja da smo spašeni milošću kroz vjeru, a ne djelima (Efežanima 2:8-9). Krist, a ne ritual, je Spasitelj.
Primjer tamničara koji je kršten iste noći pokazuje da vjera rado odgovara na djela kada je to moguće (Djela 16:30-34). Ako krštenje ranije nije bilo dostupno, Bog zna okolnosti; ako ga svjesno izbjegavamo, trebali bismo preispitati svoj odgovor na Krista i s povjerenjem poduzeti sljedeći korak.
Ukratko
Krštenje je Kristova zapovijed i prirodan javni odgovor vjere, ali spasenje počiva na Božjoj milosti u Kristu. Poslušajmo poziv na krštenje kad god je to moguće i uzdajmo se u Božju milost u svim okolnostima.
Biblijski stihovi
Ovaj odgovor je napisalo i pregledalo uredništvo Videlo, a prate ga biblijske reference kako biste mogli da razmotrite svaki odlomak u kontekstu. Ako primetite grešku ili nejasnoću, predložite ispravku.