Biblijsko objašnjenje
Pavao objašnjava da zakon otkriva grijeh i da se niko ne može opravdati djelima zakona; opravdanje se prima vjerom u Isusa Krista (Rimljanima 3:19-28). Zakon je stoga ogledalo koje pokazuje potrebu za Spasiteljem, a ne ljestve kojima se grešnik može popeti do Božjeg prihvatanja.
Isti apostol odbacuje zaključak da milost daje dozvolu za grijeh: oni koji su umrli grijehu ne bi trebali živjeti u njemu (Rimljanima 6:1-15). Biti pod milošću znači biti oslobođen osude i ropstva grijeha, kako bismo mogli služiti Bogu iz zahvalnosti, a ne iz straha.
Pavao naziva zakon svetim, pravednim i dobrim, a zatim govori o slobodi od osude u Kristu i djelovanju Duha u vjerniku (Rimljanima 7:12; 8:1-4). Zakon ne spašava, ali Božja milost ne poništava dobro koje zakon otkriva; Duh daje snagu da se živi po njemu.
Sam Isus povezuje ljubav prema Njemu s držanjem Njegovih zapovijedi, a Ivan kaže da one nisu teške za one koji ljube Boga (Ivan 14:15; 1. Ivanova 5:3). Poslušnost je plod odnosa s Kristom, a ne cijena spasenja; kada padnemo, milost nas poziva na ispovijed i obnovu.
Ukratko
Zakon otkriva grijeh i Božju volju, ali ne opravdava; spasenje je dar u Kristu. Milost oslobađa od osude i, kroz Duha, donosi poslušnost kao plod ljubavi.
Biblijski stihovi
Ovaj odgovor je napisalo i pregledalo uredništvo Videlo, a prate ga biblijske reference kako biste mogli da razmotrite svaki odlomak u kontekstu. Ako primetite grešku ili nejasnoću, predložite ispravku.