Biblijsko objašnjenje
U velikom poslanju, Isus povezuje stvaranje učenika s krštenjem i učenjem da se drži svega što je zapovjedio (Matej 28:19-20). Krštenje stoga nije samo porodični običaj ili privatna simbolika, već javni početak učeništva i pripadnosti zajednici koja živi pod Kristovim Gospodstvom. Stoga, učenici povezuju krštenje s prihvatanjem evanđelja, a ne sa zaslugama.
Na Pedesetnicu, Petar poziva svoje slušatelje na pokajanje i krštenje u ime Isusa Krista, i mnogi primaju riječ i kršteni su (Djela 2:38-41). U Djelima apostolskim, krštenje redovno slijedi vjeru kao vidljivi odgovor na evanđelje, dok u Rimljanima Pavao objašnjava svoju sliku smrti i uskrsnuća s Kristom.
Pavao jasno daje do znanja da smo spašeni milošću kroz vjeru, a ne djelima, da se nitko ne bi hvalio (Efežanima 2:8-9). Petar objašnjava da krštenje spašava kao molba Bogu za čistu savjest kroz uskrsnuće Isusa Krista, a ne kao puko uklanjanje tjelesne nečistoće (1. Petrova 3:21).
Stoga, krštenje ne treba odgađati iz ravnodušnosti kada osoba vjeruje i razumije Isusov poziv, ali ga ne treba pretvarati u magično stanje koje zamjenjuje vjeru. Primjeri iz Djela apostolskih pokazuju brz odgovor učenika; sva nada, uključujući i izvanredne okolnosti, počiva u Kristovoj milosti. Kandidat za krštenje javno svjedoči o vjeri i ulazi u život učenika.
Ukratko
Krštenje je javni odgovor vjere koju je Krist zapovjedio, znak sjedinjenja s Njim i početak učeništva. Spasenje se prima milošću kroz vjeru; krštenje ispovijeda i izražava tu vjeru.
Biblijski stihovi
Ovaj odgovor je napisalo i pregledalo uredništvo Videlo, a prate ga biblijske reference kako biste mogli da razmotrite svaki odlomak u kontekstu. Ako primetite grešku ili nejasnoću, predložite ispravku.