Biblijsko objašnjenje
Pavle pravi razliku između tjelesnog porijekla i vjere u obećanje, podsjećajući da je od početka Božji narod formiran oko Božjeg poziva i obećanja (Rimljanima 9:6-8). To ne znači da porijeklo Izraela nije važno, već da Božja riječ nije iznevjerila kada su neki odbacili Mesiju.
U Rimljanima 11, Pavao odlučno odbacuje ideju da je Bog odbacio svoj narod i govori o maslini: neznabošci su kalemljeni, a prirodne grane mogu se ponovo kalemiti. Slika upozorava vjernike iz naroda da se ne hvale, jer sve primaju od Božje milosti. Slika masline zabranjuje prezir i čuva svijest o primljenoj milosti.
Obećanje blagoslova narodima ispunjeno je u Kristu, u kojem su vjernici Abrahamovo potomstvo i nasljednici prema obećanju (Galaćanima 3:26-29). To jedinstvo ne briše etničku raznolikost; uklanja osnovu za ponos i neprijateljstvo i poziva sve da prime Božji dar vjerom. Stoga je hvalisanje isključenjem Izraela suprotno Pavlovom upozorenju.
Poslanica Efežanima opisuje kako Krist ruši barijeru neprijateljstva i stvara jedno tijelo Židova i neznabožaca, koji zajedno imaju pristup Ocu (Efežanima 2:11-22). Stoga Crkva ne bi trebala tvrditi da je naslijedila Božju naklonost kao zaslugu, već da je zajednica pomirenja i blagoslova. Jedinstvo u Kristu treba eliminirati etničko neprijateljstvo, a ne sjećanje na historiju.
Ukratko
Bog ostaje vjeran svojim obećanjima Izraelu i u Kristu otvara zajednički pristup Židovima i narodima. Vjernici iz naroda bivaju primljeni milošću i pozvani na poniznost, a ne na prezir.
Biblijski stihovi
Ovaj odgovor je napisalo i pregledalo uredništvo Videlo, a prate ga biblijske reference kako biste mogli da razmotrite svaki odlomak u kontekstu. Ako primetite grešku ili nejasnoću, predložite ispravku.