Biblijsko objašnjenje
Druga zapovijed zabranjuje pravljenje lika za bogosluženje i službu (Izlazak 20:4-6). Izrael je pozvan da se ne oslanja na vidljivi prikaz kao božanstvo, jer je Gospod neponovljiv i ne može biti kontroliran ljudskim objektom. Proroci ismijavaju idole koje ljudi sami prave (Izaija 44:9-20).
Međutim, Sveto pismo opisuje i slike koje je Bog naredio da se nalaze u svetištu, kao što su kerubini na kovčegu i tkanine (Izlazak 25:18-22; 26:1). To pokazuje da nije sva vizualna umjetnost sama po sebi zabranjena. Ključno pitanje je da li se predmet obožava ili mu se pripisuje moć.
Kršćanske tradicije primjenjuju ove tekstove na ikone na različite načine, neke ih koriste kao podsjetnik ili sredstvo za podučavanje, dok druge izbjegavaju religijske simbole kako bi se zaštitile od idolopoklonstva. U svakom slučaju, nijedan predmet ne može zamijeniti Boga, Kristovo posredovanje ili živu vjeru. Širi kontekst pokazuje da je zabrana idola usmjerena na obožavanje, a ne nužno na svaku sliku.
Korisno je ispitati kako se tretira slika: je li to umjetnost ili su joj upućene molitve kao da sama čuje i djeluje? Da li potiče poznavanje Krista ili praznovjerni strah? Savjest treba odgajati Svetim pismom i poštovanjem vjernika koji iskreno zaključuju drugačije. Za današnjeg čitatelja važno je da je zabrana idola usmjerena na obožavanje, ne nužno na svaku sliku.
Ukratko
Zapovijed osuđuje idolopoklonstvo, ne automatski svu umjetnost. Kršćani se ne slažu oko ikona, ali slika se ne obožava kao Bog. Ovaj odgovor povezuje zabranu idola, a ne nužno svaku sliku, s pažljivim čitanjem Svetog pisma.
Biblijski stihovi
Ovaj odgovor je napisalo i pregledalo uredništvo Videlo, a prate ga biblijske reference kako biste mogli da razmotrite svaki odlomak u kontekstu. Ako primetite grešku ili nejasnoću, predložite ispravku.