Osoba zapisuje beleške uz otvorenu Bibliju.

Hrišćanski život

Kako crkvena zajednica treba da uključi osobe sa invaliditetom?

Biblijski tekstovi ne predstavljaju invaliditet kao dokaz lične krivice ili manje vrednosti. Crkvena zajednica može iskazati tu istinu tako što sluša osobe sa invaliditetom, uklanja praktične prepreke i pruža stvarno učešće, umesto da ih posmatra samo kao primaoce pomoći.

Objavljeno 2026-09-13 · Ažurirano 2026-09-27

Napisalo i urednički pregledalo uredništvo Videlo. Pročitajte urednička načela.

Biblijsko objašnjenje

Kada Isus susreće čoveka slepog od rođenja, odbacuje pretpostavku da je njegovo stanje posledica njegovog ili roditeljskog greha (Jovan 9:1-3). Ovaj odlomak ne daje potpunu teologiju invaliditeta, ali upozorava da se ne pripisuje krivica osobi na osnovu njenog tela ili zdravlja.

Pavle opisuje zajednicu kao telo u kojem su naizgled slabiji udovi naročito potrebni i zaslužuju posebnu čast (1. Korinćanima 12:22-26). To dovodi u pitanje merila koja vrednost mere brzinom, samostalnošću ili produktivnošću. Osobe sa invaliditetom nisu samo simboli pouke; one su učesnici i članovi zajednice.

Praktično uključivanje može obuhvatiti pristupačan prostor, jasnu komunikaciju, prilagođene aktivnosti i dogovor sa osobom o tome kakva joj je podrška korisna. Isusova služba uključuje ljude koje društvo zanemaruje (Luka 14:12-14), ali pomoć treba nuditi bez sažaljenja koje oduzima izbor. Uklanjanje prepreka je zajednička odgovornost.

Ukratko

Uključivanje osoba sa invaliditetom traži dostojanstvo, pristupačnost i stvarno učešće, ne pretpostavke o krivici ili vrednosti.

Biblijski stihovi

Jovan 9:1-31. Korinćanima 12:22-26Luka 14:12-14Marko 2:1-12

Urednička napomena

Ovaj odgovor je napisalo i pregledalo uredništvo Videlo, a prate ga biblijske reference kako biste mogli da razmotrite svaki odlomak u kontekstu. Ako primetite grešku ili nejasnoću, predložite ispravku.